Barbara Jurić

Studentica hrvatskog i engleskog jezika i književnosti. Pišem prozu - kratke priče i romane - te osvrte na književna djela, filmove i serije.

Gusta noćna kiša rasipala se ulicama grada; žarki neonski natpisi, ružičasti i žuti i zeleni i plavi, treperili su kroz njene teške zavjese, ogledali se u lokvama po pustim kolnicima. I svjetlost semafora prolijevala se po podu, i žuta svjetlost ulične rasvjete. A u zraku nježan miris vlažne ceste, rastopljen, izmiješan s aromama zaostalim tragovima skupih ženskih parfema i ispušnih plinova rijetkih automobila što su putovali po takvom nevremenu. 

Na autobusnoj stanici, smirena poput kipa, skrivena od kišnih kapi, stajala je djevojka u jarko žutoj kabanici. Vrhovi su njene kose bili mokri, slijepljeni. Obližnja ulica lampa bacala je tanku nit svjetlosti na njeno lice, umorno i blijedo, pod kojom su svjetlucale tanke vlažne niti na njenim obrazima. Njen je pogled, staklen i drhtav, kroz guste kapi odsutno prelazio po izlozima, po sjenama što su se uvlačile u uglove ulice, figurama prolaznika uvučenih u njen svijet i isparili istoga trena. I po blještavim odrazima boja kao prolivenih po cesti.  

I stajala je tako djevojka u žutoj kabanici, bezizražajna lica, obljubljena žuborom kiše, stoji u živini boja kao detalj koji tamo treba biti, njena blijeda prilika u jarkoj boji razmazana gustim kapima kiše na prozorskim staklima. A možda ju je samo puka slučajnost navela da stane tu u zagrljaju hladne jesenje noći, u središtu obojene melankolije. Hladan zrak lijepio joj se za vlažnu kožu. Stajala je i čekala,  a u tom svom čekanju upijala je odsječak svijeta oko sebe; tapkanje vode što je kapala s plastičnog krova stanice, automobile koji su klizili niz cestu u daljinu. Nečiji koraci iz daleka tapkali su kroz mrak i prilazili bliže. Neki se čovjek u vunenom crnom kaputu sklonio s kiše, a na glavi mu crni šešir. Tišina. Ne neugodna, već ona  vrst tišine što žubori, zavija i pjeva u svojoj mirnoći. Stajao je pored nje taj čovjek u crnom kaputu stopljen s mrakom i po džepovima tražio nešto, možda cigaretu. Uklapao se u sliku svojim mrakom kao što se ona uklapala svojim bojama, dvoje potpunih stranaca služili su kao detalj na slici. Pitao ju je koliko je sati. Nisu progovorili ni riječi više od toga.

Djevojka u žutoj kabanici ponovno je ostala sama kada se pojavio sljedeći autobus. Obrazi su joj postali crveni od hladnoće. Promatrala je kretanje noći, njene boje i živost, udisala njen hladan zrak, njeno blještavilo kako se odražava u svemu. Promatrala je kretanje, a ona je ostajala na mjestu.

Hladan se vjetar oglasio u daljini.

Post title:
Neon noći
Info
Your art:
Literary art
Instagram:
bubasbookshelf
Country:
Croatia
Gender:
Woman
Full Name:
Barbara Jurić