Sandra Utovac

Rođena u Vinkovcima, živim u Opuzenu. Supruga i majka. Volim život i sve od čega je satkan.

Od malena su mi se, pri pogledu na sliku ili neki blic prirode, javljale ideje da ugledano opišem i oživim stihom, ali aktivnije se pisanjem bavim tek od nedavno. Pišem isključivo za svoj gušt i još se nisam toliko ohrabrila da se odlučim dati djelu izdavanja.

Izrazito sam oštar samokritičar  i to mi je najveća kočnica u pokušaju sa svoja djela saberem u zbirku.

U pisanju stihova, pomalo robujem rimi i trudim se da iste održim melodičnima.

OCCURSUM VITAE

Svi imamo neku svoju ljubav,
nešto čemu srce žuri doći,
neko mjesto gdje najmanji žižak
umanjuje tamu mrkle noći.

Svi imamo sne nedosanjane,
i u srcu najtoplije želje,
netko žudi za konjima vranim,
nekom' dijete donosi veselje.

Netko sanja dvorce i bisere,
nekom malo za sreću je dosta;
tek da ima skroman krov nad glavom
i zalogaj za slučajnog gosta.

Nije sreća da se kupit može,
nit' se tuga može izbrisati,
al' dok topla krv je ispod kože,
korake će život potpisati.

Sandra Utovac

Post title:
OCCURSUM VITAE

SAN

 

Sanjala sam da si tu

osjetila miris slatki

i ljepotu doživjela

koju sanak može tkati.

 

Sanjala sam tvoje ruke

da me štite zagrljajem,

spojile se duše naše

ovijene samo sjajem.

 

Sanjala sam tvoj poljubac,

što vrelinom žudnju gasi

prigrlila sanak sretni

i sad mi san javu krasi.

 

Sanjala sam puno puta,

al' u snu taj san i osta,

 na javi me prati ZBOGOM;

Nebo nam je reklo DOSTA!

 

Sandra Utovac

Post title:
SAN

ČETIRI GODIŠNJA DOBA

 

Sunce oprezno baca zrake, 

pipka po krilu Zime,

moli ju da ode, jer već je vrijeme

da doziva Proljeća ime.

Nevoljko Zima uvlači ruke

u toplije proljetne dane,

 zna da mora na počinak poći,

pustiti Proljeću da na tron stane.

 

Širi proljeće svoje ruke

sa očiju tjera zimski san,

taj vrijedni radnik bez puno muke

skraćuje noć, produljuje dan.

Od zamaha brojnih i krojačkih djela

iz galopa korak vraća u kas

Umorna i satrana tijela

moli Ljeto za pomoć, za spas.

 

Stiže i Ljeto u svem svome žaru

Nebo i Zemlju vrelina guta,

žegom prži sve što takne 

pa zelenu travu zamijeni žuta.

Ne može Zemlja podnijeti boli

koje joj Ljeto žegom zada

za kišnu Jesen ona moli;

Nebo će pomoć', Zemlja se nada.

 

Jesen stiže da zaliječi rane

koje na Zemlji ostavi Ljeto,

bezbroj ljepota utka u dane

kao da stvara doba peto.

Oslikava Jesen sve što takne,

ali potroši i ona dane,

tužna srca, al' svjesna da mora

pušta zori da uz Zimu svane.

 

Zima zatvara krug života kao kraj neke bajke,

od pahulja kroji debel pokrivač za tijelo Zemljice majke.

Pod njime svijet spokojno sniva,

 čeka toplije dane,

da Zima preda Proljeću smjenu,

uz topal dašak da zora svane.

Post title:
ČETIRI GODIŠNJA DOBA
changed a profile picture 

U MAŠTI

 

Uplovim često u svoj svijet mašte

gdje crveni makovi zlatno žito krase,

pa šetam i dišem opijena milinom

jer prisustvo tvoje tamo imam za se'.

 

Imam, u mašti, livade i staze i 

siguran korak; tvorci smo mu sami,

u mašti nas čuvam, ne dam da nas gaze;

u mašti su srećom oslikani dani.

 

A onda se prenem iz tog milog svijeta.

 

Vidim da sniježi, sva su polja bijela

pa kao djetešce oko suzom caklim

anđele u snijegu čeznutljivo tražim; 

želja mi je ugledati djelo tvoga tijela.

 

Al' nema te da u snijegu oslikaš korake,

da probudiš neke nade nove.

Nema te da me malu vodiš,

A svjetlost vuče; vječnost me zove...

 

Oslikat ću anđela u snijegu

prije nego vječnost me odnese

da nekome, k'o što sam i sama,

taj anđeo ljepotu donese. 

 

Sandra Utovac

Post title:
U MAŠTI
Info
Your art:
Literary art
Country:
Croatia
Gender:
Woman
Age:
41
Full Name:
Sandra Utovac