Matea Užarević

Za mene crno- bijela fotografija ima posebnu dubinu, veću no što ima ona u boji. Boje mi nekako skreću pažnju. Kada gledam u crno - bijelu je kao da zavirim u dušu..

Ponešto iz arhive.  Ponekad poželjno istražiti nešto novo, svijet oko sebe... Upoznati nove ljude , a često zaboravimo pogledati unutar sebe, malo sebe istražiti. Isto tako na silu pokušavam fotkati, ali nešto ne ide u zadnje vrijeme, pa se sjetim dobre stare arhive. 

Tijekom zadnjih par godina mnogo puta sam razmišljala da si napišem negdje u svoj dnevnik, dnevnik nekakvih želja i planova kao natuknicu gdje se vidim za 5, 10,20 god. I uvijek sam si nekako postavljala to nekakvo ajmo reći "ograničenje". Ma daj, šta ćeš si to pisati, tak - tak niš od toga. I slično. Umjesto da si napišem na ljepljive papiriće i obljepim ih po cijelom stanu. Da si dopustim da me ta želja vodi na putu ka ostvarenja vlastitih želja. Možda ova cijela godina i stvar sa koronom i nije tako loša. Osim što je cijela godina užasno brzo proletjela, puno toga što je bilo u planu je ispalo iz plana. A ja, ja sam se do sada najviše aktivirala po pitanju fotografiranja i donjela mi je tako puno lijepih stvari koje su me samo pogurale naprijed. A gdje se vidim.. Nije bitno dali je to za 10,20 godina. Vidim se kako prenosim svijetu oko sebe svijet koji je oko nas. Vidim se kako prenos

Let it be Christmas everywhereWith the gold and the silver, the green and the redChristmas everywhereIn the smiles of all children asleep in their bedsIn the eyes of young babies their first fallen snowElderlys' memories that never grow old Let it be Christmas everywhere

Moja prva sezona u Poreču 2015.. Šetala sam uz more sa starim digi. Lumix fotićem. Bio je potkraj ljeta, možda čak i rani početak jeseni. Ne znam ni sama zašto mi ova fotografija stvara takvu težinu u mislima.  Rekla bih da ima dubinu, da ima dušu.  Rekla bih da ima ono nešto što što nas tjera da se zamislimo duboko u srž vlastitih života.  Barem mene. Ona mi je najdraža ikad snimljena.