Tijekom zadnjih par godina mnogo puta sam razmišljala da si napišem negdje u svoj dnevnik, dnevnik nekakvih želja i planova kao natuknicu gdje se vidim za 5, 10,20 god. I uvijek sam si nekako postavljala to nekakvo ajmo reći "ograničenje". Ma daj, šta ćeš si to pisati, tak - tak niš od toga. I slično. Umjesto da si napišem na ljepljive papiriće i obljepim ih po cijelom stanu. Da si dopustim da me ta želja vodi na putu ka ostvarenja vlastitih želja. Možda ova cijela godina i stvar sa koronom i nije tako loša. Osim što je cijela godina užasno brzo proletjela, puno toga što je bilo u planu je ispalo iz plana. A ja, ja sam se do sada najviše aktivirala po pitanju fotografiranja i donjela mi je tako puno lijepih stvari koje su me samo pogurale naprijed. A gdje se vidim.. Nije bitno dali je to za 10,20 godina. Vidim se kako prenosim svijetu oko sebe svijet koji je oko nas. Vidim se kako prenosim druge kulture. Različitosti i ljepote koje se kriju na svakom koraku. A između svega toga,živjeti negdje u kamenoj kući pored oceana. U kući oko koje raste začinsko bilje, u kući u kojoj vječno miriše biskvit i vanilija. U kući u kojoj je obraz vječno uprljan od brašna. U kući u kojoj ne prestaje smijeh i ne manjka mašta. 📸📸

U svakom slučaju je donjela dobro.